Nepokretnost uma i tijela kraj tvoje pojave..
Kad bi mogla ostavit komad boli na papiru, pisala bih, ne bi stala trenutačno.
Ne pristajem na ništa ispod klecanja u koljenima i leptirića u stomku.
Ali isto tako ti leptirići u stomku, zamrzavaju ruke da napišu poruku.
Zamrzavaju usne da progovore.
I tako prilike se propuštaju..
I to one prilike koje se rijetko događaju.
Srce broji 700 otkucaja u minuti, a leptirići lete 400 na sat.
A eto žalosno je to da cijelo vrijeme čekaš TO i bez ikakvog valjanog razloga,
to odleti ..odleti prilika ali ne i osjećaji.
Zatomljeni, potisnuti, zgnječeni ostaju i šute. A počnu da guše u onom trenu kad
primjetiš njegov kulerski korak kako polako prolazi blizu tebe.
I opet 700 otkucaja u minuti, leptirići 400 na sat.
I ta potreba da mu potrčiš, da ga zagrliš, da ga poljubiš i da saznaš kako je to..
ta jebena silna potreba, ko magnet na željezo..
Ali još jača sila te opet ukipljuje, u živućeg mrtvaca, nepokretnost svakog
organa i svako uda.
I taj...
..osjećaj krivnje zbog umrtvljenih ruka koje nisu napisale poruku,
zbog usana koje su se zacementirale da prozbore išta, zbog idiotskog srca koje nije imalo hrabrosti.
i lupaš šakom u prsa, jer je nekako lakše..lupnut..u prsa..
neznam zašto ali oslobađa bar na tren..
jer što da ti dragi moj rečem, osim da te ludo volim od prvog trena.
I ujutro,
sve će biti lakše, prespavat ću bol..
osjećaji će se vratit u kutiju..
a ja naučila sam se pameti bar..
da moram se riješit straha od ljubavi.
I znam da ću voljet opet, jer puno se puta voli.
I samo se nadam da će sljedeći put 700 otkucaja u minuti, i 400 leptirića na sat
potaknut bar 7 riječi i 4 sekunde pogleda u tuđe oči..
Dragi moj, oprosti, tako smo se lijepo mogli voljeti. da smo imali muda.
All you need is love.
Ode i ta 2010. Uspona i Padova ko nikad dosad.
Promjena, smjeha, suza i tjeskobe... doduše nigdje ushićenosti, poleta i zanosa.
Što nužno ne znači da je bila loša, dapače napravila je temeljnu bazu za napredovanje ka unutarnjem miru, spokoju...
Najbitnije što sam naučila u 2010 je uživanje u svakoj negativnoj emociji, kao i pozitivnoj. Bol nije bol, ako je želiš percipirati drukčije, ona jest i uvijek je bila, put ka sreći. Da bi naučio biti sretan, moraš i okusiti sve negativne emocije do same srži svog bića, da bi kasnije uopće znao što je mir i sreća.
Svakim trenom, svakom sekundom si stariji i time iskusniji. Rečenica u filmu, citat, banalna izreka nekog stranca, može promjeniti tvoj život...ako to želiš naravno..
Ako je tvoj um otvoren za dobre vibracije, one dolaze..
no najviše neznanje je ono što te tišti. Što će biti sutra, što ću radit u budućnosti, oću li naći ljubav svog života, koliko ću imati djece, gdje ću živjeti, oću li biti sretan/na...
To je sve budućnost i zaista je nepotrebno razmišljati toliko daleko ako ona nije još tu. Dan po dan, tjedan po tjedan se trudi bit sretan i ispunjen, i ispunjavati svaki dan nečim bar minimalnim zadovoljstvom. Svi živimo u nekom pritisku, tjeskobi, iščekivanju boljeg sutra. Ali bolje sutra ne postoji ako čekaš i ništa ne radiš. Kamen po kamen - palača! ne razmišljaj o budućnosti kad ionako vjerovatno neće ni biti kako je zamišljaš! Rekoše jednom u Bibliji - čudni su putevi gospodnji... budi sretan danas i točka.
I naučila sam u 2010..da na sve reagiram ljubavlju. Na sve! Koliko god bila frustrirana, ljuta na nekoga, iz petnih žila treba se truditi i promjeniti stav. Ljubav! to je i jedino što nam uistinu ikad treba a budemo sretni! Ljubav!
Pružajte je kad god možete, kome god možete...ni ne slutite..kako će vam se život zaokrenit..kakvu toplinu duše ćete početi osjećati.. kakvu radost bez razloga..jer zaista, za sreću ne treba razlog!
Počnite je pružati svojem ljubimcu, počnite ga gledati očima tri puta većom ljubavlju nego je sad imate, počnite ga gledat kao nešto što treba tonu ljubavi, odjednom ćete je počet davati svakome pomalo ...i bit će vam pretoplo oko srca...čudna i ugodna toplina koju rijetko kad osjećate..a recept je jednostavan.
tako sa i svim živim bićima postupajte, kad god možete i kad god vas je volja. Naravno da morate bit i frustrirani i ljuti i tužni. dopustite si svaku emociju. I uživajte u njoj. Postat će vam prekrasno osjećati bilo što.
A kad osjetite da ste raspoloženi dobro i spremni davati ljubav, pokušajte to raditi tri puta jače.
Pokušajte i samo pratite kako se osjećate.
Ljubav...:)
Spoznaja..
Nema me jako dugo. Ne zato što nemam što napisati, nego neznam zašto iskreno...Više mi ništa nema smisla..
Gledam sve ove postove prije i smješno je..Zaista..svi ti silni muškarci...ta silna čežnja za ljubavlju, zagrljajem, DODIROM...
Zar nije divan taj dodir, samo kad te netko uhvati za rame i drži, kao da ti prenosi ljekovitu energiju.
Pogledala sam nedavno film stariji sa Winonom i Angelinom, Girl, Interrupted..tematika se odvija u ludari, i Angelina će u jednoj sceni: Sviraj tu gitaru i slušaj, da riječi pomažu davno bi izašli svi odavde..
Čitam sve te postove prije i mislim se kako sam naivna i malecna bila. A sve to nedavno unazad godinu, dvije, tri..
Stvari se promjene neopisivo, neznaš ni kad se to desilo, ni kako..Samo se jedan dan probudiš drukčiji..
I gledaš svijet drugim očima..
Naočale nisu više ni crne ni pinky..
Jednostavno su bezbojne, i vidiš sve onako kako jest. I ružno i lijepo. I ne boli. Samo je tako kako je.
I to je taj neki unutarnji balans, zlatna sredina. Uvijek je klimava ali kad je dosegneš uvijek joj se i vratiš.
A za sve to bili su potrebni padovi i usponi.
I nemam više što puno za pisati..jer sve kao da je jasno..Sve se promjenilo..
I nekad bi voljela sjest i plakati i biti neurotična, nekad bi voljela imati 17 i biti maximalno luda i neodgovorna..
Ali stvari su se promjenile, odrasla sam i zrelija svakim danom.
I ponekad nije lijepo ali tako mora biti. Vesela sam i puna života. Ali ponekad svi ti padovi i usponi su tako prekrasni...Jer si nekad na vrhu nekad na dnu..Sve je to život.
I sve je prelijepo.
Sve je već rečeno u mojoj glavi..i čini mi se kao da nema smisla pisati...zato jer napokon sve ima smisla.
:)
Idi smireno kroz buku i užurbanost
i sjeti se mira koji se može naći u tišini.
Koliko je to moguće,
budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno,
slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i agresivne osobe,
one su teret duhu.
Ako uspoređuješ sebe s drugima,
možeš postati ponosan ili ogorčen
jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima,
kao i svojim planovima.
Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv,
ma koliko skroman bio;
to je pravo blago u promjenjivim vremenima.
Budi obazriv u svojim poslovima
jer svijet je pun prijevara.
Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima,
mnogi ljudi teže za visokim idealima
i život je pun herojstva.
Budi ono što jesi.
Pogotovo nemoj glumiti osjećaje
i ne budi ni ciničan prema ljubavi
jer usprkos svoj ograničenosti i svim razočaranjima
ona je vječna, kao trava.
Spokojno primi iskustvo godina
skladno napuštajući što je prikladno mladosti.
Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće.
Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima
mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.
Osim održavanja zdrave discipline
budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje
i bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle, budi u miru s Bogom,
ma kako da ga zamišljaš
i bez obzira na to što radiš i čemu stremiš,
u bučnom komešanju života
zadrži mir u svojoj duši.
Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova,
ovo je ipak divan svijet.
Budi vedar. Teži da budeš sretan.
Ola!
Evo mene...lude...:)
Ma nije to to, bio je visok, lijep i pametan.
Ali je bivši..
neznam zašto, nemam razlog.
Jednostavno ga ne volim.
Srce bira čudne puteve..
Orijentirala sam se na sebe.
Došle smo već u neke godine kad se sve vrti oko muškaraca.
Ma idem ja sebe sredit malo.
Odlučila sam se pretvorit u mačku ipo.
Pomalo ali sigurno ...
Uživam u samoći..
I baš mi je lijepo..
I neki ljudi koji su otišli, nek izvole da se vrate...
nezanima me..
Živi život.
Love you all.
Back in the game.
"I baš se pitam kakav je sljedeći..
Mora da je visok i jak... ;)"
He he...
O da visok je i jak mentalno..
Nisam spremna za neku vezu.
Ovo će bit veza na daljinu.
U biti skužila sam da sam ja emocionalno hendikepirana.
Teško mi se zaljubit.
a u biti neka je..
Super je momak, fakat je u redu u svim aspektima.
Visok, ljepuškast, duhovit, obrazovan, dobar posao..
Perverzan...jako.. hihi :)
Sve je na svom mjestu..
Ali idemo slowly..
Taman udaljen je od mene 4 sata vožnje, viđanje tu i tamo..
Što mi odgovara..
I baš me zanima
kakva će bit spika s njim..
Znat ćete uglavnom :)
Baš me zanima jel još jedna fatalna ljubav..
A jebe se meni..
Meni je super..
Digo mi je ego, ja opet ko nova..
Osjećam se poletno..
i pičkasto...
Ou jesss..
Back in the game wuuuuuuhuuuuu!!
P.S. e da, jel vidite kako mi se brzo dogodila ljubav kad sam bila odlučna, jaka i dosljedna sebi..Možda ovo i neće biti neka ljubav, možda će biti doživotna..Nije bitno, bitno je da imam kome poslat poruku 00:30 a da nije bivši kreten i da me ne hvataju crnjaci ujutro i grizodušje kako sam opet glupa...Bitno je hodati prema budućnosti kakva god bila, a prošlost zamahnuti nogom, ko kad mačka zatrpava svoje govno.
Voli vas Kayron
ŽENE MOJE!
I eto prošlo je sve to.
Bol je relativno prošla jer nismo bili dugo skupa.
Kažu da ti treba oporavka pola onoliko koliko ste bili skupa.
Znači mjesec ipo dana.
Iako mi nedostaje, sjetim se, malo me stegne.
A zašto?
Zato što nemam zamjenu.
Kad prekinemo onda se prisjećaš kako je bio divan.
Dok ste skupa, on je najobičniji kreten.
Zato boli, jer onda želiš bit destruktivan, prisjećaš se kako ti je masirao noge, kako ti je mazio kosu, a dok je to radio nije valjalo. A sljedeći možda te masira cijelu, sljedeći ti možda čak i češlja kosu...hm... Uvijek je najbolji onaj s kojim si upravo prekinila. A nekužiš da su svi u biti na isti kalup kreteni.
Uglavnom, iznad njegovog sam ranga, jer sam pička za njega, i to sam jasno uvijek vidjela, ali bio je tu,
nazvao me curom, udijelio koji kompliment, i TAP, njegove smo!
Jesmo jadne žene moje, tako nam malo treba da padnemo.
Poručica dvije, već smo njihove, a kamoli poljubac, sex..uh kako li je onda teško raskinit, makar i nije bio nešto.
Iskreno, da mi je pasao fizički možda bi se i trudila malo više. Da nisam mogla odoljet njegovim ramenima, njegovim rukama i cijelom muškom pojavom, vjerovatno bi se i potrudila više. Uvijek nešto nije štimalo, a u biti nikad mi se nije pretjerano fizički sviđao. Uhvatila bi ja njega već, o kako ne bi. Znala bi ja igrat igru. Ovako i sebe krivim, jer se nisam dovoljno trudila. Zna žena uhvatit kad hoće! Ako se raspada, onda znači da tako i treba da bude, jer podsvjesno možda želiš da se raspadne. ( Osim naravno ako nije on kreten žešće vrste; a ako jest, onda bi dapače trebalo bit još lakše odjebat majmuna)
Sjetit ću se ja još njega, kad me opere samoća, pa ću upalit Olivera - ako potraješ mi ti i stegnit će me u grudima.
Neću plakat za njim, podsvjesno plačem jer to je ljudski, destruktivnost. Uvijek moraš kukat. Kukam ko fol za njim, a u biti kukam jer hoću kurac i zagrljaj. Ne njegov, nego neki koji će mi se više sviđati, ali nema ga sad. I onda sam u biti očajna jer neznam kad će doć, al znam da oće. Pa me u biti zanima samo kad. I zato kukamo.
Jedno što sam shvatila i utvrdila iz ovog (NAPOKON)- DA NEMA SAVRŠENE VEZE. NEMA. NEMA. NEMA.
Pasat će ti u 100 stvari u 101 neće i uvijek je tako, bitna je samo komunikacija i fizičko privlačenje. To je ta jebena formula.
Vrlo jednostavna. Teško dostupna doduše.
Samo nemojte trčat nemojte nemojte nemojte žene moje. Netrčite za njima. Nema ništa jadnije. CIJENITE SE!
Boli neko vrijeme, ali kad prođe lako je.
Samo prekinite kontakt, trpi, gutaj normabele, puši travu štogod par dana. Samo se nejavljaj neko vrijeme.
Zatim će preć u naviku da se ne čujete. I onda je sve laganije. Onda počneš lagano gleduckat likove vani.
Onda lagano prije spavanja počneš maštat kakav je sljedeći koji dolazi.
Sve ima svoje zašto. Svatko vam je učitelj ako želite učiti. Samo ako želite učiti.
On me puno naučio, idem dalje, zrelija, mudrija i opreznija.
I baš se pitam kakav je sljedeći..
Mora da je visok i jak... ;)
Zašto za minut sreće platimo višemjesečnom patnjom...
zamisli...
umjesto www.blog.hr pišem www.bol...
toliko je ima da izlazi i pismeno..
Nije bilo najsjajnije, nije bilo puno ljubavi, strasti, uzbuđenja..
ali bilo je duboko..
i onda odeš samo tako iz čista mira zbog sitne glupaste prepirke
koja ti je prije bila smješna, i takve moje promjene raspoloženja su ti bila simpa..
odeš bez traga...
Ne boli me srce, duša me boli...
I točno osjećam bol nerude one noći kad je pisao najtužnije stihove...
Obećao si da me nećeš ostavit
rekao si da nećeš nikad odustat
a odustao si tako lako
ja se još nemogu načudit kako si tako lako odustao, prelako
jednostavno nemogu doć k sebi gledajući lakoću tvog odlaska...
Rekao si da ćeš me čuvat..
ja sam se osjećala sigurno
Prihvatio si me u cijeloj punoći moje ludosti
ekscentričnosti
Osjećala sam se kao JA u tvojoj blizini
prvi put ikad u životu osjećala sam se prihvaćeno cijelim bićem
dapače, bilo ti je prešarmanto i zato si me volio
Ah volio..
Očito nisi niti kap..
Koje zablude..
Koja naivnost..
Osjećam se posramljeno
poniženo
uništeno
zavareno
I onda odeš odeš samo tako..
ja još nemogu doć k sebi
Zavoljela sam tvoje veliko srce
ali odustaju li ta velika srca od ljudi
Govore li ta velika srca
da će dat sve od sebe
da ne odustaju lako
Prvo si me mazio
a onda tako bešćutno zgazio
Puno priče kad nije trebalo
i malo priče kad je trebalo
I što da radim sad..
samo želim znat zašto..
A kako li sam te samo htjela voljeti..
htjela sam ti bit najbolja na svijetu
htjela sam te samo voljeti i voljeti..
a nisi mi dao..
Zgažena, pregažena
posramljena
ponižena
A koliko sam te, O BOŽE koliko sam te poštovala
bio si mi uzor
ljudina
muškarac
ikona
i sve to samo tako nestane..
šok, nevjerica, praznina...
Samo mi treba razlog
zašto?!
samo da mogu nastavit živjeti..
I koja je to praznina sad u meni
ti nemaš pojma koliko će meni trebati da se oporavim
ja stvarno nemam snage se borit
jedino za čim osjećam potrebu su svoja četri zida
toplina peći i pokrivača
I zašto su sve moje ljubavi fatalne...
a kunem se svojim srcem da ja to neželim.
želim davati, voljeti i biti voljena
I samo želim majku sad...
Samo želim se vratiti u srž početničke sigurnosti..
samo želim da me majka zagrli, i samo me drži i drži dok bol ne prođe
Samo se napokon želim osjećati iskreno i bezuvjetno voljena..
Nemam
više
kapi
snage
I šta sad? Postojiš u mom životu tri mjeseca.
Skupa smo a opet neko nelogičniju vezu nisam vidjela.
Zatvorenost i mirnoća dva glavna faktora koja se provlače kroz nju.
A to nisam ja, sve ili ništa, ili tvoja ili ničija.
Jebo tu vezu kad se probudiš i ne promisliš prvo na tebe.
Jebo tu vezu gdje se šuti i čeka.
Ti si rekao da nećeš odustat, ali gdje je trud ?
Veze na daljinu uspjevaju jedino ako je konekcija jaka i volja za održavanjem još jača.
Mene da pitaju jel imam dečka? Ja se ne osjećam tvojom, i da naleti neki bolji mislim da ne bi posustala ni tren.
Šta oćeš, koji kurac želiš od mene?
Zašto ide sve tako jebeno presporo, i sve teže i teže. I najlogičnije bi bilo prekinut, ali opet...
U jednu ruku jebeno mi je stalo.
Jako mi je stalo.
Ali kako doprijeti do tebe, ja nemam snage niti volje truditi se?
Želiš me? Onda UZMI ME!
I sve je tako divno kad smo skupa, različiti svjetovi koji odlično funkcioniraju..
Puno razumjevanja...
Puno humora..
Puno prijateljstva...
Di je strast? Ja sam žena s Balkana, ja trebam znat da me želiš?
A nemogu te tek tako lako pustit, jer ima tu nešto za što se vrijedi borit, ali ne boriš se i neznam zašto...
I neznam kako da ti objasnim..
Jer opet se samo sklopiš u oklop...
Spomenem li emociju već
BOL
Tako je bolno sanjati te svaku večer...
Tako je bolna sama pomisao na tebe...
Tako boli..
Ljubim njega, kao da ljubim prazno platno..
Prazno platno je reflekcija mojih osjećaja prema njemu...
Ja tebe toliko osjećam tužni moj dječače, toliko te želim da bježim
Bježim jer bojim se sebe
Nije to ljubav, ti si moja OPSESIJA.
Ja sam opsjednuta s tvojim likom.
Bježim jer ako ti se predam, ostat će svijetla sjena mene
Ako ti se predam tu ničeg lijepog ni srcu ugodnog neće biti..
Jer toliko je strasti koja razara, razara moju dušu SAMOM POMISLI NA TEBE!
To tako jebeno boli...
Izgorit ću od želje za tobom...
Ovisna sam o tebi. Tako bi te htjela taknut, udahnut...
Kako da ovo zaustavim..
Ovo se događa samo u filmovima, ovo nije za obične smrtnike.
Ljubim njega..
Samo da pokušam zaboravit...
Samo da mi skrene misli..
A nisam fer, znam...
Ali pokušavam sačuvat sebe, a gorim, gorim za tvojim dodirom, osmjehom, pogledom..
Ja sam ovisna.
Ovisna.
Ovisna o tebi.
Vrijeme liječi rane kažu, ali ne gasi želju.
Ljubim njega..
Nisam fer..znam..
ali pokušavam se spasit.
Izgorit ću kao nikad dosad.
Nije nimalo ugodno.
